Rise and shine

Komadi otkinuti od duše

13.12.2017.

Remember when you were younger :@

Zašto ljudi koji voze zaborave magično da su u jednom periodu svog života, onom dužem u većini slučajeva, i oni bili pješaci? Mislim, stvarno nije lijep osjećaj kad te neko okupa.........................skontala sam da kako su ovi ispiti, imam više stvari van ormara, nego u ormaru, uključujući i odjeću i knjige i sveee...ali eto u utorak zadnji ispit, pa ću onda da se natjeram i dovedem sve u red. Sad nekako knjiga preča :) kako ste vi?

12.12.2017.

Agrh

Kako ne volim one babe što se zalijepe za šipku kod vrata u tramvaju, i ne daj Bože da se pomjere kad trebaju ljudi izaći. Jok. Lakše ih preskočiti nego dočekati da se pomjereeee.

11.12.2017.

Želim, želim, srcem cijelim, sve ovo što imam s tobom da podijelim...

Jutros sam posmatrala rađanje novog dana. Prelazak tame u svjetlo. Smjenu svih nijansi plave. Oblaci su plovili kao da plešu neki samo njima znan ples. Oni tamniji, vjerovatno teži, vukli su se bliže zemlji, dok su oni svjetliji, razdraganiji, raširili svoja krila i pobjegli u visine. Svjetlija plava se probijala iza tamne boje noći. Oblaci su 'pak igrali neke svoje igre. Šarali nebo svojim bojama. Sunce se polahko budilo. Zijevajući davalo oblacima nijanse roze. Moj mozak je uplovio u njihovu igru. S novim danom pokušavala sam se roditi i nova ja. Ne ide baš tako lahko kao oblacima. Zamišljala sam te kraj sebe. Osjećala sam tvoje disanje. Željela sam da dijelim taj trenutak s tobom. Željela sam s tobom da dijelim svako rađanje novog dana. Željela sam da ti dam cijelu sebe. Da ti dam sve one emocije koje u meni bude izlasci sunca, i puno više. Željela sam da budeš taj kome ću pokloniti sebe cijelu. Onaj kome ću dati ljubav godinama čuvanu za onog posebnog. Onaj na koga ću potrošiti sve ideje za poklone. Željela sam da budeš onaj s kim ću dijeliti sve. Onaj s kojim ću sazrijevati i rasti. Željela sam da budeš onaj s kojim ću negdje u duši, daleko ispod površine kože, tamo odakle mi niko ništa ne može oteti, ipak ostati dijete. Željela sam da budeš onaj s kojim ću se radovati sitnicama. Onaj čiji ću osmijeh ljubomorno čuvati. Onaj kog ću čekati. I biti sretna dok čekam, jer znam da ćeš doći. Onaj čijem osmijehu ću biti uzrok, jer ti mom jesi. Željela sam da budeš onaj kome ću otčati u zagrljaj kad mi je teško. I onaj poslije čijeg ću se pogleda, zagrljaja osjećati bolje. Željela sam da budeš onaj koji će mi biti sve. I želim, najviše od svega, da i ti želiš da mi budeš sve. I da ti budem sve.

07.12.2017.

Maglušćinaaaa

Pala magla, ne vidiš 5 metara ispred sebe, end aj hejt it. DOk nisam počela studirati, i nisam u Sarajevu boravila više od dana jednog, nisam ni znala šta je magla. Nepoznat pojam. A sad, hvala Bogu, pravo dobro upoznata s terminom. I svime što predstavlja haha Da li te na razgovoru za posao u pekari pitaju da li često lažeš, jer bgm po mojim iskustvima, one radnice baš vole da lažu. Ne znam zašto je problem kad upitaš da li je nešto vruće odgovoriti sa nije. Neće biti smak svijeta. Zašto svi kad nešto proizvode i navuku narod na to, pokvare proizvod. Eno baš sam se bila navukla na onaj dječiji konac za zube u DM-u i promijenili mu dizajn. I kvalitet. I sve. I sad helać. I moram naći nešto novo :( PS na slici sam ja, samo se ne vidim od magle :P PPS nervira me baš ova sigurnosna provjera prije objave. Brate dragi neće mi robot uzeti i napisati post, nemam ga. A ni mačka. Ni pašče. Nemam ni to.

06.12.2017.

Award for the unhappiest year of my life goes to 2017.

Jos 20-ak dana do kraja godine, i strah me šta još bi se moglo desiti do njenog kraja. Prepuna je nekih stresnih događaja. Najveći broj takvih u jednoj godini u ovom mom kratkom životu. Početkom godine tetka bila na nekoj manjoj operaciji. Ništa strašno. Nedugo poslije toga, opet tetka, i Lajmska borelioza,poslije uboda krpelja, hvala Bogu na vrijeme otkriveno, i lijekovima spriječen najgori ishod. Nekako početkom jula, mama pala, slomila nogu, kičmu. Milimetar je dijelio od invalidnosti. Bez operacije bi ostala vezana za kolica, a ovako poslije operacije je hvala Bogu, poslije mjeseci borbe, na nogama bez ikakvih pomagala. Dođe mama iz bolnice, par dana jave kako je dajdža operisao žuč. Nije strašno, ali opet. Za Bajram završi dido u bolnici. Ima on Parkinsona, tako da to nije iznenađenje bilo, i završi na krevetu i pelenama, i tako će biti vj do kraja. Poslije toga, dajdži izvađen želudac, jer su mu otkrili rak. Hvala Bogu i to na vrijeme, prije ikakvih metastaza. Maloprije, zvoni telefon, strani broj, a babo radi u inostranstvu. Presječe me ono u sekundi, jer babo obično zove na viber, a i imam njegov broj spremljen. Hajde javim se, kad hvala Bogu on. Kaže pokrali mu telefone, dokumente, sve. I da javim mami. I ne znam eto. Kako neko koga opljačkaju u inostranstvu može kući da se vrati bez pasoša?


Stariji postovi